|
Savetovalište za lajmsku bolest
Sva obaveštenja možete dobiti u Gradskom zavodu za javno zdravlje, Ulica Despota Stefana 54a, - Savetovalište za lajmsku bolest tel. : 2078-677 i 3235-610 UPUTSTVO za odstranjivanje krpelja iz kože ubodene osobe
Kako da se zaštitimo LAJMSKA BOLEST je bakterijska sistemska zaraza koja napada ceo organizam, a posebno kozu, nervni sistem, zglobove i srce. Lajmska bolest je otkrivena 1975. godine u gradu Lyme, drzava Konektikat, SAD, a danas se otkriva na svim podrucjima gde se nalaze krpelji zarazeni uzrocnikom ove bolesti. U nasoj zemlji prvi put je prepoznata na podrucju Beograda 1987. godine. UZROCNIK lajmske bolesti je bakterija - spiroheta borelia burgdorferi. KRPELJ Ixodes ricinus zarazen borelijom burgdorferi, pri ubodu prenosi ovu spirohetu. Nisu svi krpelji zarazeni uzrocnikom lajmske bolesti (u Beogradu oko 30%). Karakteristike oboljenja Kada krpelj zarazen boreliom burgdorferi ubode coveka, prvi znaci bolesti se javljaju posle prvog dana ili do mesec dana. Na mestu uboda krpelja javlja se makula (bubuljica) i prstenasto crvenilo (erythema migrans), koje se siri. To je siguran znak pocetne faze bolesti (I stadijum). Istovremeno se moze javiti i povisena telesna temperatura, glavobolja, bolovi u misicima i zglobovima. Lokalne limfne zlezde mogu takodje da budu uvecane i bolne. Ako se u pocetnoj fazi bolesti ne pristupi lecenju posle 6 do 8 nedelja i vise, moze doci do zapaljenja mozdanih opni ili nerava, zglobova, srcanog misica i drugih organa (II stadijum). Ukoliko se ne pocne sa lecenjem lajmske bolesti u II stadijumu, posle deset meseci ili vise godina, moze da dodje do trajnog ostecenja zdravlja, invalidnosti i smanjenja radne sposobnosti (III stadijum). Šta treba znati o krpelju? Krpelj se nalazi u prirodi,na zelenim povrsinama dvorista, parkova, livada i suma. Krpelj je parazit koji se hrani sisanjem krvi coveka i zivotinje i na taj nacin prenosi uzrocnika lajmske bolesti. Ubod krpelja je bezbolan. Krpelj posle uboda moze da ostane cvrsto pripojen za kozu vise dana, dok se ne nasisa krvi. Krpelj je u toku godine aktivan od ranog proleca do kasne jeseni, narocito u junu. Kako se zaštititi od krpelja? Zastita ljudi koji borave na zelenim povrsinama moze se ostvariti kosenjem trave i uredjenjem terena. Krpelj se moze uociti licnim pregledom koze i odece u toku i posle boravka na zelenim povrsinama. Ako je doslo do uboda, odstranjivanje krpelja iz koze treba da se uradi bez cupanja, gnjecenja i kidanja. Pre vadjenja krpelja ne treba stavljati nikakva hemijska sredstva (etar, alkohol, benzin, ulja i dr). Krpelja treba odstraniti pincetom, hvatanjem rilice (usni aparat) sto blize kozi, a posle odstranjivanja mesto uboda dezinfikovati. Ukoliko sami uspesno ne odstranite krpelja, ili rilica ostane u kozi, obavezno se obratite lekaru. Mesto uboda krpelja mora da se posmatra do mesec dana. Pojava crvenila (erythema migrans) dokaz je zaraze uzrocnikom lajmske bolesti i mora da se leci. 1. Obavezno pregledati telo i odecu nakon boravka u prirodi. 2. Svi krpelji nisu zarazeni uzrocnikom lajmske bolesti. 3. Zarazena osoba ne prenosi infekciju na zdravu. 4. Lajmska bolest se leci ukoliko se otkrije na vreme! LAJMSKA BOLEST NA PODRUČJU BEOGRADA Lajmska bolest (Lyme disease) kao poseban nozološki entitet prvi put je u medicinskoj literaturi opisana 1987. godine. Njeno otkriće se vezuje za epidemiju artritisa sa karakteristikama intermitentnog oligoartritisa u Lajmu 1975 godine (Konektikat, SAD) i dr. Alena Stira ( Allen C. Steere) , reumatolog sa Univerziteta u Jelu, u Konektikatu. U ispitivanjima i istraživanjima započetim u toku ove epidemije, a kasnije nastavljenim i od drugih istraživača u svetu, za kratko vreme je izolovan uzročnik ( Borrelia burgdorferi, 1981) , dokazan vektor – krpelji vrste Ixodes ( Ixodes scapularis, 1981, Ixodes ricinus, 1983) i otkriven širok spektar kliničkih manifestacija ove bolesti do 1980. godine. Njene karakteristike su polimorfna simptomatologija, nepredvidljiv tok, sklonost ka recidivima i hronicitetu. Erythema migrans – promena na mestu uboda krpelja je početni i dijagnostički znak bolesti koja primarno zahvata kožu, nervni sistem, zglobove i srce. Lajmska bolest pripada grupi potencijalno teških oboljenja, jer zbog hroničnog toka može da dovede i do trajnih oštećenja nekih organa. Od kada je lajmska bolest prepoznata u Lajmu 1975. godine, ona se istražuje i registruje u mnogim zemljama Amerike, Evrope, Azije i Australije, a prema najnovijim podacima i u severnoj Africi. U našoj zemlji lajmska bolest je otkrivena aprila 1987. godine na području Beograda . Od tada se sprovodi kontinuirano izučavanje i praćenje ove prirodno-žarišne vektorske zoonoze – bakterijske etiologije, u okviru Projekta “Epidemiološke i kliničke osobine infekcija uzrokovanih borelijom burgdorferi na području Beograda, 1987”. Inicijatori i nosioci Projekta su bili epidemiolozi Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograd i Instituta za epidemiologiju Vojnomedicinske akademije. Sistemski karakter i raznolikost kliničkih oblika lajmske bolesti uslovili su multidisciplinarni pristup u istraživanjima ove infekcije, u koja su se uključili: dermatolog, infektolog, neurolog, reumatolog, kardiolog. mikrobiolog, biolog, veterinar i drugi stručnjaci. U okviru Projekta u Gradskom zavodu za javno zdravlje 1987. godine je otvoreno Savetovalište za lajmsku bolest i formiran Centralni registar za osobe sa ubodom krpelja i obolele. Posle 1987. godine, u prospektivnim istraživanjima na području Beograda, do 2002. godine je otkriveno 3.551 obolela od lajmske bolesti sa serološkom potvrdom dijagnoze u 41,5% (1.473) slučajeva. Među njima 71,1% (2.524) je imalo ubod krpelja na zelenim površinama Beograda. Morbiditet se kretao od 2,5 (1987), kada je bio najniži, do 26,9 na 100.000 stanovnika. U šesnaestogodišnjem periodu svake treće godine beleži se povećanje broja obolelih, što dokazuje cikličnost ove zoonoze. |
|||||||||||||||||||||||||||||